Jučer je Vid po prvi put bio na baletu - gledali smo Trnoružicu u HNK. Ima nešto čarobno u baletu, nestvarno.
I onaj osjećaj iščekivanja prije početka predstave; uštimavanje orkestra, uzbuđenje, svjetla se gase, kreće uvertira, a djevojčica do mene kaže."mama, kako je lijepo"..
Zapamtiću očaran pogled Vidovih velikih dječjih očiju, kad se podignuo zastor.
Nema komentara:
Objavi komentar